Hrvatska 1.HNL Generalna Diskusija i Vesti

Hrvatska liga ili liga Dinamo Zagreba odnosno Mamiceva liga?
jos jedna liga u kojoj se sve zna i u kome je drzavni projekat Dinamo zasticen od svih pa gotovo svake godine osvaja titule a u Evropi truba.jedino sto umeju dobro da urade jeste da prodaju skupo igrace sve ostalo nista posebno.po meni jesu jaci od Srpske lige i ostalih ex Yu ali to je sve,u evropi ako i prodju u grupu svi smo bili svedoci namestaljki tako da je suvisno vise ista komentarisati.nadam se da ce Hajduk stati na noge i poceti da parira Zagrebcanima pa da prvenstvo bude makar malo zanimljivije.
kladionica-ume da bude dosta sigurica pa i nije lose ubaciti po koji par iz ove lige ali samo ako nemate sta drugo.

Mamic jos jedan veliki transfer napravio od 12 miliona eura ako se nevaram.

Ako mislis na Alena Halilovica, decko 17 godina prodat Totenhamu za 15 miliona eura.

Himne 1.HNL klubova

Dinamo Zagreb
[You must be registered and logged in to see this link.]

Hajduk Split
[You must be registered and logged in to see this link.]

Rijeka
[You must be registered and logged in to see this link.]

RNK Split
[You must be registered and logged in to see this link.]

Slaven Belupo
[You must be registered and logged in to see this link.]

NK Zadar
[You must be registered and logged in to see this link.]

Hrvatski Dragovoljac
[You must be registered and logged in to see this link.]

NK Istra 1961
[You must be registered and logged in to see this link.]

NK Osijek
???

NK Lokomotiva
???

Da da na njega. Koji kraljevi :-)

Da pretpostavimo da je ista prica ovde kao i kod svih liga na ovim prostorima...
Nego gledao sam malo madjarsku ligu i mogu reci da je gledljiva,vidim dosta navijaca,solidan fudbal,nista posebno ali se trude...Ali iskreno sam gledao utakmicu najvise 5 min...ali eto,malo je drugacija od ovih nasih...
A sto ne otvoriste nista za crnogorsku i slovenacku ligu??

Mozda i naj veci uspeh Hrvatskog nogometa,Hrvati ce imati dva predstavnika u Ligi Europe!

Rijeka i Dinamo Zagreb.

Rijeka je izbacila Stuttgart posle 2:2 u Nemackoj.Ukupno 4:3.
Dinamo se plasirao automatski posto je porazen u zadnjem kolu kvalifikacija za LS.

nisam to znao,pa dobro u svakom slucaju u danasnje vreme jedino je to spas za klubove sa ex yu prostora jer drugacije finansijski ne mogu da se odrze.
sto se tice Hrvatske i treba jos neko jak da izadje da stopira dominaciju Dinama jer liga je dosadna uboga.

Da vlasnik Rijeke je neki Italijan milijarder. Kažu da planira da od Rijeke napravi tim koji će redovno igrati Evropu a koliko znam sprema se i privatizacija Hajduka. Njih navodno kupuju neki Ameri.

Ma meni je tu opet najjači Mamić (koga stalno pominjemo ), smeni kralj trenera i postavi rođenog brata na to mesto

Pa i Dinamo je privatni klub,Mamicev naravno 

Dinamo – Mamić - reprezentacija


Ne čudi me što su u Srbiji i BiH oduševljeni Mamićem i nekim njegovim nastupima. On je showman i čovjek koji zna posao - trgovina mu je u malom prstu. To je ono što oduševljava površne promatrače u regiji.
Bez uvrede, ali do vas dopiru površne informacije, vjerojatno samo njegovi ispadi pred novinarima. Neke stvari ni ne možete pročitati između redaka. Za to bi morali živjeti u Hrvatskoj, doživjeti atmosferu u narodu i među navijačima, a isto tako i znati neke činjenice iz prošlosti.

                               Mamićevi počeci u Dinamu

Miroslav Ćiro Blažević i Zdravko Mamić su početkom 90-ih zajedno sudjelovali u neuspješnoj privatizaciji Dinama, tadašnjeg HAŠK Građanskog, kasnije Croatije.
Ćiro je tada imao veliki utjecaj s obzirom na političke veze i više nego dobre odnose s predsjednikom Tuđmanom. U kupnji dionica sudjelovale su i tvrtke poput Plive i Česme koja je bila u Mamićevom posjedu.
Deprivatizacija je izvršena 1994. kada se dvojac navodno posvađao. Mamić je optužio svog kuma Ćiru da je u povratnoj kupoprodaji dobio više od njega.      

Drugi put Zdravko Mamić ulazi u klub 2000. kao član Izvršnog odbora. Na Valentinovo 2000. vraćeno je ime Dinamo.

                                                   Prvi transferi

Prvi veliki transfer koji se izravno povezuje s Mamićem i njegovom agencijom koju je kasnije prebacio na sina je transfer Boška Balabana u Aston Villu za 5,8 milijuna funti, 2001. Međutim, pokazao se kao totalni promašaj. Ubilježio je 8 nastupa bez gola, od toga 7 puta ušao s klupe. 2003. je prešao u Brugge kao slobodan igrač. 2 puta se vraćao u Dinamo. Ovaj transfer je sigurno negativno utjecao na neke buduće potencijalne transfere.

2000. je zabilježen transfer Igora Bišćana za 7 mil. funti u Liverpool. Za razliku od Balabana, nije se pokazao kao potpuni promašaj. Bilježi 72 nastupa, ali je zaigrao u prvoj postavi u svojoj petoj sezoni u Liverpoolu, 2004./05. kada su osvojili Ligu prvaka. Bišćan je do polufinala LP odigrao sve utakmice.    

Tomo Šokota 2001. prelazi iz Dinama u Benficu za 1,5 mil. eura gdje u 4 sezone ima 60 nastupa i zabija 21 gol.
2002. Jerko Leko prelazi u Dinamo Kijev za 4 milijuna eura što je za njih bio rekordan transfer.
2003. Ivica Olić prelazi u CSKA Moskvu za 5 milijuna eura.
2004. Goce Sedloski prelazi u japanski Vegalta Sendai za 1 mil. eura.
U polusezoni 2004./05. Niko Kranjčar prelazi u splitski Hajduk za oko 1,5 mil. eura.
2005. Boštjan Cesar prelazi u Marseille za 2,5 mil. eura.
2006. Ivan Bošnjak prelazi u Genk za 1,7 mil. eura.

U usporedbi s današnjim transferima poprilično skromno, osim Bišćana i Balabana koji nisu dokazali da toliko vrijede, pogotovo ne Balaban. Zato, između ostalog, godinama nije bilo velikog transfera.
Ivica Olić je bio prvi strijelac lige i reprezentativac (zabio gol na SP-u 2002. u pobjedi protiv Italije) pa su ga bogati Rusi platili 5 mil. Nije to mali novac, ali bi danas bio puno veći zahvaljujući uspješnim kasnijim transferima.  
     

                                Početak Dinamove dominacije

U sezoni 2004./05. Dinamo umalo prezimljava u Europi. U zadnjoj utakmici, u skupini Kupa Uefe protiv Heerenveena, na Maksimiru, Dinamo je vodio 2:0, a u zadnjim minutama primio 2 gola uz izmišljen penal za Nizozemce. Nakon toga, Mamić ima legendaran nastup pred novinarima kada plače i proziva austrijskog zločinca (suca utakmice) koji nam je oduzeo san!

U HNL-u, sezona za Dinamo je loše počela. Mamić je odlučio srezati plaće igračima na što je većina pristala, ali ne i kapetan Niko Kranjčar nakon čega završava na transfer listi. Početkom 2005. odlazi u Hajduk gdje je dočekan kao spasitelj. Te godine prvak postaje Hajduk, a Dinamo u sustavu natjecanja kakav je bio, završava regularni dio na 7. mjestu i nastavlja igrati Ligu za ostanak, prozvanu Ligu za bedaka. Tako se igrala Liga 12 tada.

Nakon toga, Maminjo najavljuje 10-godišnju dominaciju u HNL-u koja je počela iduće sezone 2005./06. osvajanjem naslova prvaka Hrvatske i koja traje do danas.
Iz zaprešićkog Intera, vraćeni su s posudbe mladi reprezentativci Vedran Ćorluka i Luka Modrić (u zimu 2005.) koji su se do zadnjeg kola borili za naslov prvaka s Hajdukom.  


                                   Mamić i reprezentacija

Ono što smeta većinu ljudi u Hrvatskoj je monopol koji Maminjo (tako ga prozvaše neki hrvatski novinari) godinama drži u hrvatskom nogometu. Ćiro Blažević kaže da je Zdravko Mamić apsolutni vladar hrvatskog nogometa. Da to nije daleko od istine, dokazuje njegov utjecaj na reprezentaciju. Zadnjih godina, mnogi igrači Dinama prošli su kroz reprezenataciju. Neki potpuno zasluženo, neki samo da ubilježe koji nastup da im se digne cijena, a realno tu im nije mjesto.

Dok je reprezentacija imala respektabilan rezultat i ostavljala odličan dojam, o tome se, naravno, nije toliko pisalo. Pisali su se hvalospjevi na račun igre reprezentacije, pojedinih igrača i tadašnjeg izbornika Bilića.

Sjetimo se velikih pobjeda nad Engleskom, u Zagrebu 2006. i na Wembleyu 2007. koja nam čak nije ni trebala za plasman i kada smo izbacili Engleze iz svih kombinacija za Euro i plasirali Ruse, ni krive ni dužne. Upravo te pobjede, usmjerile su pažnju brojnih skauta na neke igrače Dinama koji su tada briljirali u klubu i u reprezentaciji.

Da se monopolizam i utjecaj na reprezentaciju izgradio s godinama i ovisno o okolnostima, pokazuje primjer izbornika Cice Kranjčara koji nije bio u dobrim odnosima sa Zdravkom Mamićem. Razlog je Cicin sin Niko Kranjčar koji je navodno protjeran iz Dinama.

Sukob Cice i Mamića kulminirao je pred SP 2006. u Njemačkoj. Modrić nije igrao u prvoj postavi reprezentacije iako je bio najbolji igrač lige. Eduardo da Silva nije bio među putnicima za SP, Ćorluka ni na radaru.
Stvari se mijenjaju ispadanjem Hrvatske u skupini SP-a, smjenom Cice i dolaskom na kormilo Slavena Bilića, dotadašnjeg izbornika mlade reprezentacije.

Doduše, nije ni Biliću bilo lako u početku. Poljuljala se vjera u reprezentaciju ispadanjem već u skupini SP-a (Brazil 0:1, Japan 0:0, Australija 2:2), a u jesen su nas čekale 2 teške utakmice kvalifikacija za EP. U prvom kolu gostovanje u Rusiji, a zatim Engleska na Maksimiru. Imperativ su bila 3 boda, osvojena su 4.

Bilić je odmah u vatru gurnuo pojedine mlade igrače koje je trenirao u U-21, a u neke se još sumnjalo. Ćorluka je startao u prvoj postavi u Rusiji (0:0) i odigrao odlično. Otada je standardan u prvih 11. Modrić i Eduardo također odlično reagiraju i nadalje uspješno nastupaju.    


                          Početak visokih i uspješnih Dinamovih transfera

Eduardo da Silva, u ljeto 2007., prelazi iz Dinama u Arsenal za oko 15 milijuna eura. Spekuliralo se i s većim i manjim ciframa, ova se najviše navodi i valjda je vjerodostojna. Eduardo je ispočetka ulazio s klupe i igrao kup utakmice u kojima je redovno zabijao. Ubrzo se uspio izboriti za prvu postavu i zajedno s Van Persiejem činio napadački dvojac.
Nažalost, u veljači 2008., M. Taylor iz Birminghama, brutalno mu je slomio nogu (vanjski prijelom). Vratio se nakon godinu dana, u početku imao lakše i očekivane ozljede i nikad više nije bio onaj stari.

Dotada, u reprezentaciji je zabijao gotovo svaku utakmicu i najbolji je strijelac hrvatske reprezentacije nakon Davora Šukera. U HNL-u, u sezoni 2006./07., srušio je rekord s 34 postignuta gola čemu se do danas ne može nitko ni približiti.
Na Euru 2008. jako je nedostajao reprezentaciji koja je i bez njega ostvarila 3 pobjede u skupini i tragično ispala u četvrtfinalu od Turske. To je ujedno i zadnji veći uspjeh reprezentacije i zadnje natjecanje kad je vladala euforija i kad smo stvarno bili prava ekipa.
       
Vedran Ćorluka u ljeto 2007., prelazi iz Dinama u Manchester City za navodno 8 milijuna funti. Tada 21-godišnji desni branič i stoper, odmah je zauzeo mjesto u udarnoj postavi City-a na poziciji desnog braniča i bilježi te sezone 38 nastupa nakon čega prelazi u Tottenham gdje je igrao 4 sezone. Danas je igrač Lokomotiva iz Moskve. On je jedini igrač za kojeg se zna da nema nikakav osobni ugovor s Mamićem, a ipak je uspio ostvariti veliki transfer.

Luku Modrića, te 2007., Mamić nagovara ili jednostavno odlučuje, da Luka ostaje još jednu sezonu u Dinamu da pokušaju izboriti Ligu prvaka ili nastup u skupini Kupa Uefe. Dinamo ispada od Werdera u zadnjem pretkolu LP, ali pobjedom 3:2 nad Ajaxom u Amsterdamu, nakon zagrebačkih 0:1, ulazi u skupinu Kupa Uefe. Računalo se da će Dinamovi nastupi u Europi još podići cijenu Luke Modrića i drugih, a bez njega bi vjerojatno imali još jednu izgubljenu europsku sezonu.
U proljeće 2008., Modrić potpisuje za Tottenham, za Dinamo rekordnih 16,5 milijuna funti. Za Tottenham je odigrao 127 utakmica u 4 godine nakon čega prelazi u madridski Real za 35 milijuna eura.  

Ova 3 uspješna transfera (Eduardo-Ćorluka-Modrić), ne samo financijski, digla su cijenu svim ostalim igračima koji su se kasnije prodavali iz Dinama u inozemstvo. Otada, i prosječni igrači se iz Dinama prodaju za 3, 4 ili 5 milijuna eura. Kad kažem uspješni transferi, mislim i na igrački segment. Navedeni trojac se dokazao u tada najjačoj ligi svijeta, a takva se općenito smatra i danas.

Ključ je bio u pobjedi reprezentacije Hrvatske nad Engleskom i drugim konstantnim i odličnim nastupima u reprezentaciji. Tada, u sezonama 2005./06. (sezonu ranije igrali famoznu Ligu za ostanak u HNL-u) i 2006./07. (ispali od Auxerrea u 1. kolu Kupa Uefe), Dinamo nije igrao ni u Ligi prvaka ni u skupini tadašnjeg Kupa Uefe.

Dakle, jedini izlog Dinamovih igrača tada je bila reprezentacija. Eduardo i Ćorluka odlaze za velike novce iz Dinama, a da nisu zabilježili ijedan ozbiljan klupski nastup u europskim natjecanjima.


                                        Mamić i Eduardo

Ovo je već saga. Ali, zapravo, se pobjednik zna unaprijed. Eduardo je tužio Mamića jer je potpisao s njim, pazi - lihvarski ugovor! Mamić uzima 20%  od njegovih primanja do kraja karijere.          
Priča počinje ovako – Eduardo dolazi u Dinamo s 15 godina, 1998. Nakon nekog vremena, potpisuje ugovor s Mamićevom sportskom menadžerskom agencijom. Mamić isplaćuje njegovog menadžera iz Brazila i preuzima 100% prava. Ulaže u Eduarda svoj novac, s vremenom mu kupuje stan, auto, itd. Kad se ozbiljnije postavljalo pitanje Mamićevog sukoba interesa, on je agenciju prebacio na sina.

Dok je Eduardo bio u Dinamu, sve je bilo u redu. Kad je prešao u Arsenal i primao ogromnu plaću, Mamić se počeo žalit da mu se ovaj ne javlja i da ne poštuje potpisani ugovor. Tuži Eduarda i do danas je sud blokirao svu Eduardovu imovinu u Hrvatskoj.

Mamić tvrdi da je u njega uložio svojih milijun eura i da traži natrag samo uloženo. Eduardo ima svoju priču – da je sve steko svojim radom, da će raskrinkat Mamića, da će ga tužit u Strasbourgu, itd.
Mamić tvrdi da je čuo da je Eduardo kao perspektivan igrač – kadet, neko vrijeme spavao u jednoj svlačionici na Maksimiru. Nakon toga ga uzima pod svoje. Eduardo tvrdi da je to istina, ali da se radilo samo o 2-3 noći.
Mamić je Eduardu platio svadbu, a ovaj tvrdi da to nije tražio od njega i da mu je htio vratit novce, ali Maminjo nije htio ni čut. To je bio njegov dar.

Mamić govori da čak i ne zamjera Eduardu jer to iz njega govori njegova žena koja mu je napunila glavu što lako može bit istina. Poznat je slučaj Miljenka Radivojevića, nekakvog poduzetnika, koji je tužio Eduarda i tražio 10% od transfera u Arsenal jer su tobože potpisali nekakav ugovor prije 10 godina. Ovaj je kao ulagao u njega i sada traži svoj dio kolača. Od toga ništa, Eduardov potpis na ugovoru je falsifikat. E taj Radivojević je rodbina od Eduardove žene. Sapunica živa!

Smiješna je tužba – ugovor je lihvarski! Svaki običan čovjek digne nekakav kredit u banci kojoj onda vraća duplo. Jel to nije lihvarski?! Što ćemo onda – tužit banku da je sastavila lihvarski ugovor?! I očekivat da će to proći na sudu?! Zamisli – netko ulaže u tebe i omogući ti da u karijeri zaradiš 10-20 milijuna eura i ti moraš od toga po privatnom ugovoru odvojit 2 ili 4 milijuna.
U čemu je problem?! Problem je što je to postala ozbiljna lova pa je to teže odvojit i još kad mu žena napuni glavu, a izgleda da ni on nije neka inteligencija…

Uglavnom, mnogi su potpisali sličan ili isti ugovor s Mamićem. Mnogi bi vrlo rado pristali na takvo nešto ako će ih Mamić gurnuti u vatru, dat im pravu priliku, a s vremenom će potpisati nekakav bogati ugovor. Mnogi plaćaju 20% i šute, svakako im je dobro. Da im nije Mamića, ne bi nikad dogurali do te razine. Igrali bi negdje u prvoj HNL za 500 eura neredovite plaće.
U svakom transferu Luke Modrića, Mamić ima svoje prste i svoj dio kolača. Luka svoje obaveze plaća, šuti i negira da postoji bilo kakav ugovor sličan Eduardovom.

Druga stvar je što je svijet nogometa postao pokvaren, jer je previše love u njemu. Igračima se često trguje kao s robom široke potrošnje bez njihove volje i znanja, ali to je tako. Nije Zdravko Mamić izmislio ni menadžerske ni lihvarske ugovore, nego je vješt i jako dobro pliva u današnjem svijetu nogometnog biznisa!


                                            Gnjev navijača

To ljeto 2007., stvarala se velika ekipa na Maksimiru koja je trebala izboriti Ligu prvaka nakon 8 godina čekanja. Zapravo, tako se barem činilo. U zadnji čas, propao je transfer Roberta Kovača u Dinamo koji je na kraju prešao u BVB za manju plaću nego mu je nudio Mamić. Nakon toga prodan je spomenuti dvojac Eduardo - Ćorluka. To je izazvalo veliki gnjev navijača, ali podrška klubu nije izostala.

Igralo se zadnje pretkolo LP protiv Werdera koji je bio desetkovan ozljedama i koji nije bio u natjecateljskom ritmu jer nije nastupao u ranijim pretkolima, a Bundesliga je tek počela.
Umjesto Eduarda, Mamić je doveo Balabana koji je zabio gol u Bremenu, ali se i propisno ispromašivao. Svi smo bili uvjerenja da bi s Eduardom bila drugačija priča, jer tom čovjeku je bila dovoljna poluprilika.
Unatoč tome, Dinamo je potpuno nadigrao Werdera u Bremenu, vodio 1:0 na poluvremenu uz silne promašaje da bi na kraju izgubio 2:1 u zadnjoj minuti. Uzvrat je počeo s nepostojećim penalom za Werder kakav nisam dugo vidio. Dinamo je uspio izjednačiti, ali do kraja nije izdržao izgubivši 3:2 na kraju.
Tad je bio rasprodan stadion i poslije samo još dva puta, protiv Paoka 2010. u zadnjem kolu skupine Europske lige i protiv madridskog Reala 2011. u prvom kolu LP.

Dojam je bio da se moglo i trebalo više i da je to bila odlična prilika izbaciti jednu veliku, ali ranjenu ekipu Werdera. Ja već tada nisam odlazio na stadion znajući da se takvom politikom ne može izboriti nikakav rezultat. Do danas sam bio samo jednom iako živim u Zagrebu, a otac me učlanio u Dinamo čim sam se rodio.      

Nakon toga, Dinamo gubi na Maksimiru 1:0 od Ajaxa i činilo se da je opet gotovo s europskim nastupima po ko zna koji put u 1. kolu. Međutim, u Amsterdamu, Dinamo pobjeđuje s 1:0 nakon 90 min. pogotkom L. Modrića, i nakon produžetaka 3:2. Briljantnu utakmicu odigrao je Mario Mandžukić za kojeg se već ljepe velike cifre.

Od tada, Dinamo 4 godine zaredom igra skupinu Kupa Uefe, od 2009./10. Europsku ligu. Nakon toga, 2 sezone zaredom, igra Ligu prvaka. Ove sezone igra Europsku ligu.

Od 2007. nadalje, svake godine bilježi se barem jedan zvučni transfer. Godinama se događa da Dinamo izbori nastup u LP ili EL i na kraju ljetnog prijelaznog roka, proda se najbolji igrač. Ekipa biva znatno oslabljena i sramoti se u Europi, a u domaćem prvenstvu ostaje neprikosnovena. Prvenstvo je godinama nezanimljivo i zna se unaprijed tko je prvak. Tko to može gledat?!  

Ostali transferi od 2007.-2013.:
                     Ognjen Vukojević u Dinamo Kijev - 6 mil. eura
                     Nikola Pokrivač u Monaco - 3,5 mil. eura
                     Gordon Schildenfeld u Besiktas - 1,7 mil. eura
                     Hrvoje Čale u Tranbzonspor - 2,5 mil eura
                     Dejan Lovren u Lyon - 8 mil. + potencijalnih 1,5 mil. eura
                     Mario Mandžukić u Wolfsburg - 7,1 mil. eura
                     Ivica Vrdoljak u Legiju Varšavu - 1,5 mil. eura
                     Domagoj Vida u Dinamo Kiev - 5 mil. eura
                     Milan Badelj u HSV - 4 mil. Eura
                     Mateo Kovačić u Inter Milan - 13 mil. + 2 mil. eura kad se Inter plasira u LP
                     Tin Jedvaj u Romu - 6 mil. eura    
                                         
Bilo je tu još igrača koji su odlazili za manje od milijun eura, ali nisu spomenuti zbog manje važnosti i prevelikog popisa.

Granice se pomiču. Počela su se prodavati djeca. Zadnji transfer je još uvijek maloljetnog stopera Tina Jedvaja u Romu. Sljedeći na redu je 17-godišnji Alen Halilović.

Najveći gnjev navijača nakon 2007., izazvao je transfer tada 18-godišnjeg Kovačića početkom 2013. Trebao je biti graditelj igre s kojim bi Dinamo vjerojatno po treći put izborio Ligu prvaka, pogotovo u okolnostima kad je nositelj u ždrijebu. To malo što je igrao u Dinamu, opravdao je ulogu velikog talenta kakvog Dinamo nije imao još od Zvone Bobana na toj poziciji. Pravu zamjenu za njega nemamo. U Interu je odigrao do danas 20 utakmica, ali i oscilira što je razumljivo i tolerira mu se s obzirom na godine i poziciju playmakera koju igra. Barem oko njega nema spora, dečko će jednostavno postati igračina. Samo nek živi sportski i nastavi radit kao i dosad bez ozljeda, i nek ostane po držanju, skroman i normalan čovjek kakav je bio u Dinamu kad su pisali hvalospjeve o njemu.    
 
Publike je općenito sve manje, a pojedinci s Dinamovog sjevera su na crnoj listi i nemaju pravo dolazit na Maksimir. Policija traži osobnu iskaznicu na ulazu i nekima ne dozvoljavaju pristup. Zato su ti isti na svakom gostovanju i često rade nerede. Namjerno štete imidžu kluba i terete ga raznim novčanim kaznama.


                                        Mamićeva kupovina igrača

Uvijek se ističu ostvareni inozemni transferi i astronomska zarada. Međutim, bilo je i skupih promašaja. Puno Južnomaerikanaca je prošlo kroz Dinamo, a pojedinci su plaćeni i po milijun, dva eura.
Nije to mal novac, a od njihove prodaje – ništa! Zarada je čista na domaćim dečkima.
Čak i Eduarda moramo računat pod domaćeg s obzirom da je kao dijete došao u Dinamo – praktički za džabe.
Oliveira, Carlos, Junior, Anderson Costa, Suarez, Calello, Etto, Sammir, Dodo, Carrasco, Morales, Cufre, Ibanez, Migliore - imena su koja su prodefilirala u Dinamu, a neka su potpuno zaboravljena. Sveukupno su plaćeni 10-ak milijuna eura.

Jedan od rijetkih koji se ne smatra promašajem je Etto. Igrao je 5 sezona, jedno vrijeme odlično. Čak ga se spominjalo u kontekstu hrvatske reprezentacije i transfera u Monaco, ali od toga ništa. Leandro Cufre je poznato nogometno ime i čovjek koji je vrlo profesionalno odradio svoj posao u 2 sezone.  

Bilo je i drugih – europskih stranaca:
Papadopulos – napadač kojeg je Maminjo označio kao perverzno pojačanje – 13 utakmica, 2 gola.
Jens Nowotny - njemački reprezentativac - skupo koštao, odigrao 10 utakmica i okončao karijeru.
Georg Koch - bundesligaški golman iz Duisburga - dobro odradio jednu sezonu, 25 utakmica.  
Jakub Sylvestr – slovački napadač, nezapažen – 32 utakmice i 2 gola u 2 sezone, danas zabija u 2. Bundesligi za Aue.
Miroslav Slepička – tzv. pojačanje iz praške Sparte, 25 utakmica i 11 golova u 2 sezone.
Tonel – stoper, jedan od najboljih Dinamovih stranaca uopće (milijun eura odštete).

Danas su tu neki novi stranci:
Junior Fernandez – napadač; na posudbi iz Leverkusena.
Soudani – Egipćanin, već sada označen kao jedan od najboljih igrača u Dinamu u zadnje vrijeme i jedan od najboljih stranaca uopće; plaćen milijun eura.  
Bakary Sare - zasada čisti promašaj.
Lee Addy – stoper, došao iz Crvene Zvezde.
Ivo Pinto – portugalski desni bek.
Ruben Lima – brazilski lijevi bek, dvije sezone igrao u Hajduku.
Gregorz Sandomierski – poljski golman.


                                         Mamić i treneri

Koliko je trenera prodefiliralo u Mamićevoj eri u Dinamu, u konačnici je nebitno. Važnija spoznaja je da se nekolicina trenera uvijek vraća na mjesto nesreće.

Kruno Jurčić tri puta je bio prvi trener Dinama. Mamić kaže da nema ništa protiv da bude i četvrti put, samo kad sazrije vrijeme!
Sadašnji trener Dinama, Branko Ivanković, treći put je na klupi. Dva puta je bio protjeran.

Mamić, sada izvršni predsjednik, nekad dopredsjednik, smijenio je Jurčića nakon poraza od bečke Austrije, a privremeno su momčad vodili Damir Krznar i Zoran Mamić koji godinama ima ulogu sportskog direktora. Obećao je stranca na klupi kao jedinu moguću opciju i onda je doveo provjerenog profesora Tanca (Ivankovića).

To također izaziva gnjev navijača. Znači, dovodi trenere kojima, već provjereno, može manipulirati i koji mu, blago rečeno, neće proturiječit. Po mnogima, od kluba koji funkcionira kao Udruga građana, napravio je svoju prčiju.

Jedini ozbiljan trener u Dinamu posljednjih godina i koji je bio masno plaćen je Vahid Halilhodžić. Stvar je neslavno završila. Mada je Vaha od gubitničke momčadi napravio respektabilnu ekipu i doveo klub blizu prezimljavanja u Europskoj ligi. U zadnjem kolu u skupini, izgubili su od Paoka 1:0 na punom Maksimiru. S pobjedom bi prezimili u Europi nakon 40 godina (zadnji put prezimili 1970.).
Vahi se zamjeralo da momčad ne igra lijepo i da stalno pobjeđuje s 1:0. Mamić ga je optužio da je stalno gledao druge opcije i tražio izliku da ode iz Dinama, a Vaha je otišao kad ga je Mamić navodno izvrijeđao. Uglavnom, nije izdržao cijelu sezonu.      


                                          Mamić i novinari

To je posebna priča. Bilo je brutalnih ispada u javnosti, vrijeđanja ispod svake razine, ponižavanja, itd. Ali u jednoj stvari Zdravko je u pravu. To da mnogi žive od tih njegovih ispada. Prenose njegov cirkus, pune svoje stupce, komentiraju to na razne načine i to im je kruh.

Mamić to obilato koristi i stalno naglašava tu činjenicu. Ako nekog izvrijeđa, onda ga ovaj tuži pa se nagode. Ispada ko da novinari namjerno provociraju, pa im onda ovaj isplati koju hiljadu eura i opet ispočetka. Doslovno cirkus.
U novinarstvu stvarno više nema moralne vertikale. Prodaju se za sirče i zapravo ponižavaju sami sebe. Zgražaju se kad Maminjo poludi, a zapravo provociraju i jedva čekaju njegov sljedeći ispad.
                             
                                          Mamić i Jovanović

Ono što ste neki od vas pisali, nije točno. Mamić nikad nije vrijeđao Srbe u javnosti. Ne znam kako se to prenosi u regiji, ali bio je to osobni sukob Mamića i ministra Jovanovića koji traje 2 godine. Na jednom radiju, Mamić je izvrijeđao ministra po ko zna koji put, ali po prvi put i na nacionalnoj osnovi jer je ovaj kao Srbin.
Mada se malo prenaglio. Prezime Jovanović mu je od očuha. Osim toga, ministar ima aktivan ratni put nekoliko mjeseci što je bio mobiliziran. Upravo Mamiću neki zamjeraju da rata nije vidio, a predstavlja se kao neki Hrvat. Ima tu svašta.
Uglavnom, Maminjo se ispričao u hrvatskoj javnosti svim Srbima koje je uvrijedio njegov ispad, a stvar je završila na sudu privatnom tužbom Jovanovića. Nikad prije ni poslije, Mamić nije vrijeđao srpski rod ni srpskog čovjeka.

Puno puta Mamić je izjavio da ministru Jovanoviću krv šiklja iz očiju, da ovaj mrzi sve što je hrvatsko i da u njemu vidi duh prošlog vremena. Pritom ne misli na posljednji rat, nego na komunistička vremena.

Ima to još dublju pozadinu. Mamić govori o klasičnom komunističkom kadru ove sadašnje vlasti koja je protuhrvatski orijentirana kao i medija koji su lijevo orijentirani. Nekad je bilo tako da su na ključne funkcije postavljali ljude koji nisu Hrvati ili su bili Hrvati okorjeli komunisti koji su bili još gori. Ne znam koliko dopire do vas, ali glede ulaska u Europu, sve smo dali što su tražili, guzili se maksimalno. Neke generale smo dali bez potpitanja, itd. A sad riskiraju sankcije, mijenjaju ustav i zakone (tzv. Lex Perković) samo da ne izruče udbaša Josipa Perkovića, bivšeg šefa zagrebačke UDBE, čije izručenje traži Njemačka. Ovo je jedini slučaj da je neka hrvatska vlada rekla NE Europi u bilo kojoj situaciji!

Sad kad zagrebemo ispod površine, ima tu i istine, barem donekle. Sve je to bivši komunistički kadar ili su to djeca nekadašnjih visokih dužnosnika koji su uvijek bili antihrvatski orijentirani i nastavljaju sličnu politiku samo u novom vremenu.
Recimo usput, sin tog istog Josipa Perkovića – Saša Perković, savjetnik je bivšeg i sadašnjeg predsjednika Republike! Pametnome dosta.

U tom kontekstu Mamić nikad nije rigao vatru niti je spominjao Srbe. Zapravo, govorio je da ima puno Srba koji su mu osobni prijatelji ili poslovni partneri s kojima normalno surađuje i da sigurno ima puno više prijatelja Srba od bilo kojeg političara iz Vlade koji propagira ravnopravnost nacionalnih manjina i tome slično.
To je sigurno istina. Svoje voliš i ne daš, tuđe poštivaš! A kod političara toga nema, samo znaju srat i prosipat parole, smećari!

Ministar Željko Jovanović je čovjek koji nema dana radnog staža ni u sportu ni u obrazovanju, a ministar je znanosti, obrazovanja i sporta. Čim je preuzeo mandat, najavio je da će isušit močvaru u hrvatskom nogometu. Tako je on to nazvao. Za vodeće ljude hrvatskog nogometa, pritom je mislio na Zdravka Mamića i na pokojnog Vlatka Markovića, tadašnjeg predsjednika HNS-a, javno na TV-u je izjavio: „Nek se pogledaju u ogledalo i pljunu u ono što vide!“ Prestrašno! Jel to nije govor ispod svake ljudske i profesionalne razine?!
Istina je da se događaju mutne stvari u nogometu, ali ne može se tako govoriti, pogotovo ne javno i to jedan ministar.
Poslao je razne financijske inspekcije više puta u Dinamo i u HNS, ali nisu ništa našli. Pa nisu oni blesavi, imaju najbolje financijske i pravne stručnjake oko sebe. Poštivat će zakon, tj. koristit će rupe u zakonu kolko mogu. Na kraju, sve je čisto.
S vremenom je Jovanović valjda shvatio da su to ipak malo jači igrači i da nema na osnovu čega skidat glave. Može promijenit zakon, ali ne može se novi zakon primijenjivat unazad.

Recimo, što se tiče oporezivanja transfera, jedan dio je neoporeziv, oko 25-30%. Na ostatak se plaća porez, ali se u to smiju prikazat troškovi koje klub ima. Tako da država ne dobije ništa od transfera direktno, nego ako klub poveća troškove, npr. plaće igrača, onda su i doprinosi državi veći. Nešto je Mamić govorio o tome na srpskoj tv prije utakmice Srbija - Hrvatska.

Sigurno da je bilo nezamislivo da će netko iz Hrvatske uspjeti toliko zaraditi na transferima pa nisu ni razmišljali o nekom oporezivanju. S druge strane, država i gradovi i dalje financiraju sportske klubove pa su onda donijeli takav zakon da rasterete barem malo proračun, ako klub nešto uprihodi da to i koristi za normalno funkcioniranje.
Međutim, Mamić sve to vješto koristi. Država ne dobije lipe direktno od transfera, a recimo, Grad Zagreb plaća i dalje održavanje stadiona.


                                         Dinamo i Lokomotiva

Do koje razine je to došlo, kad Dinamo ima drugu momčad u prvoj HNL, koja je lani izborila Europu i jedan je od stabilnijih klubova. Lokomotiva iz Zagreba, nekad prvoligaš Jugoslavije, ima Dinamove igrače na posudbi i još mnoge koji su pod Mamićevim patronatom.

Igraju ljepše od Dinama, a da imaju malo iskustva prošli bi 2 pretkola u EL. Ali to su sve mladi igrači koji se kale u prvoj HNL, a odlični su potencijali. Mahom mladi reprezentativci. Pretprošle godine trenirao ih je Ante Čačić koji je onda preuzeo Dinamo kojeg je uveo u LP. Neki igrači su transferirani više puta iz Dinama u Lokomotivu i obrnuto.

Nema tu ništa sumnjivo, sve je više nego očito. Mada je Lokomotiva klub s tradicijom većom nego neki drugi klubovi koji godinama igraju prvu ligu, Mamić je uveo Lokomotivu u prvu ligu da bi se njegovi mladi igrači bolje i brže razvijali nego u drugoj ligi.

Recimo, zanimljiv primjer iz španjolske lige.
2000. Atletico Madrid je ispao u drugu ligu iako su čak imali prvog strijelca lige - Jimmy Floyd Hasselbaink (24 gola), a Atletico Madrid B je bio prvak druge lige. Druga momčad Atletica automatski je morala prijeći u treću ligu, jer ne mogu bit u istom rangu dvije momčadi istog kluba.


                                   Mamić – Štimac – Šuker

Ovo je posebna priča koja je i skeptike uvjerila kakvu zapravo moć ima Zdravko Mamić u hrvatskom nogometu.
2010. bili su novi izbori za predsjednika HNS-a. Vlatko Marković nije želio odstupiti, a Igor Štimac je žestoko radio u kampanji i najavljivao pobjedu.
Bio je sporan jedan glas koji je na kraju i presudio, tj. tko ima pravo glasati u ime Dubrovačko-neretvanskog saveza. Marković (ili Mamić) je imao svog čovjeka Matu Previšića, a Štimac svog Tomislava Jurjevića. Svatko je za svog tvrdio da je legitimno izabran na županijskoj skupštini.
Uglavnom, Marković je pobijedio za jedan glas. Stvar je završila na sudu koji je s 2,5 godine zakašnjenja presudio da je Previšićev glas bio nelegalan i da je Štimac trebao biti novi predsjednik HNS-a.

Na vrlo mučnoj sjednici, poznata je čuvena Mamićeva izjava upućena Štimcu: „Nećeš, razbojniče!“

Štimac je dotada bio predsjednik Udruge prvoligaša HNS-a koji je uveo Ligu 16, a u međuvremenu je postao izbornik reprezentacije Hrvatske.
Marković je nakon pobjede proklamirao svog nasljednika Davora Šukera kojem će ustupiti mjesto nakon EURA 2012.
Sve se to odvijalo pod paskom Zdravka Mamića i to javno bez sustezanja.  

Davor Šuker, samoprozvani najveći hrvatski brend, obična je Mamićeva marioneta koja formalno odrađuje sastanke s ostalim čelnicima saveza i čovjek koji nije omiljen ni u svom rodnom Osijeku.

Igor Štimac je izjavio za novine da on u reprezentaciju poziva određen broj igrača, a Mamić odabire nekoliko igrača koji će dobiti poziv u reprezentaciju. Znali smo da se to tako radi i radilo se i ranije, ali sada je to postalo kao normalno i rečeno u javnosti. Nakon onoga nećeš, razbojniče, Štimac preuzima izborničku klupu u dogovoru s Mamićem.

Dokle je to došlo, pokazuje primjer pozivanja i forsiranja Sammira u reprezentaciji. Sammir je jedan od onih koje Mamić godinama ne uspijeva prodati pa čak ni u ugurati u reprezentaciju. Čovjek ne trenira redovito, pijan dolazi na treninge, odigra odlično jednu od 10 utakmica. Tek ga je izbornik Štimac pozvao u repku, a kako stvari stoje trenutno, neće ni to pomoći da Sammir ostvari dugoočekivani transfer.
Za posljednju reprezentativnu akciju, Sammir nije dobio poziv, a odbio je produžiti ugovor s Dinamom koji mu ističe na ljeto pa sada ni u klubu ne igra. Općenito se smatra najvećim promašajem i gubitkom Zdravka Mamića koji je u njega uložio, pretpostavlja se oko 5 milijuna eura, što odštete, što plaće unazad 5,5 godina.

Najsvježiji primjer je forsiranje 17-godišnjeg Alena Halilovića. Godinama se piše o njemu kao izvanrednom talentu, ljevaku strašnog driblinga i prodora. Povezivalo ga se s Tottenhamom za 15 mil. eura, ali stvar je stopirao njegov otac Sejad, bivši Dinamov igrač.
Zanimljivo je to da dečko nije standardan u Dinamu, ulazi pomalo s klupe, a forsira ga se u reprezentaciji. Prvotno je bilo bitno da nastupi za Hrvatsku da se ne bi odlučio za BiH, ali očito da postoji još jedan razlog – dizanje cijene.
Usput rečeno, u Dinamu nije napravio ništa. Ponašanje na terenu – neprimjereno. Za razliku od više nego pristojnog Kovačića, predrzak je, a tek kuca na vrata prvog tima. Previše solira što je naviko u mlađim kategorijama.
Ima i zanimljivosti oko njega od ranije. Pisalo se da ide u Real još kao kadet 2011., da obitelj seli u Madrid. Međutim, prvo otac Sejad Halilović, trener u Dinamovoj omladinskoj školi, dobiva otkaz. Nakon razgovora s Mamićem, stvar je izglađena, Alen je ostao u Dinamu i dalje je igrao u mlađim reprezentativnim selekcijama, a Sejad je vraćen na posao.        

                                               
                                    Kult hrvatske reprezentacije

Ljudima se zgadilo sve to skupa. Stanje u hrvatskom nogometu, općenito, blijede igre reprezentacije i Dinama u Europi. Tome dodajmo lošu ekonomsku situaciju u državi, a ulaznice su nikad skuplje. I kad pogledamo te cifre koje se vrte i ljude koji nam vode nogomet – malo ipak previše!

Sve je to dovelo do poljuljanosti kulta reprezentacije kojeg smo izgradili još 90-ih i kojeg godinama održavamo na zavidnoj razini.

Najsvježiji primjer – Modrić, Olić, Kranjčar i Kovačić dijelili su autograme i ulaznice za utakmicu Hrvatska – Belgija na jednoj benzinskoj postaji.
To je prije bilo nezamislivo. Ulaznice bi bile prodane tjedan dana prije i po nekim razumnim cijenama. Bilo je nekog iščekivanja utakmice, komentiranja prije i poslije. Toga je sve manje.
Ljudi gube interes što je najgore. Ako će netko pokazat gnjev, to još uvijek pokazuje osjetljivost i interes za cijelu stvar, ali gubitak samog interesa je najopasnija jer se trajno gubi publika. A upravo to se događa u Hrvatskoj.
Stadion u Maksimiru je poluprazan kad Dinamo igra Ligu prvaka ili Europsku ligu, svejedno je. Na reprezentaciji bude, još uvijek, nešto više gledatelja, ali ni blizu ko prije.

Mamiću su sve krivi novinari i određeni mediji koji stvaraju negativnu sliku, ali nisu ljudi baš toliki idioti da ne vide ništa od tih svih stvari što se događaju i da ne znaju pročitat između redaka.
Jedino što može ljude vratit na stadion su prave igre prije svega, kakve dugo nismo vidjeli. Obično je ljudima to dovoljno, pa će barem na trenutak zaboravit što se događa iza kulisa. Jer kad stvari ne funkcioniraju, kad su loši dojam i rezultat, onda se traže glave, a zna se ko je glavni i odgovorni i ko vuče sve konce.

Svaka cast na iscrpnom tekstu!

Realnost je da ma koliko mrznje i neprijateljstva danas ima medju ex yu republikama fudbal je otiso svima u bozju mater i nikad gore od nastanka istog nije bilo!

Drugo sto mislim dokle god se politika mesa u sport nikad nece osvanuti bolje,drzava je duzna da kontrolise mafijaske poslove u sportu i poslovanje"menadjera"kao i da stavi pod kontrolu takozvane navijacke vodje koji su nista drugo do paravan za mafijaske organizacije ali nazalost i sama drzava kakva je korumpirana ucestvuje u prljavim poslovima pranja novca kroz fudbal.To je glavni problem svih republika bivse Jugoslavije i dokle god je ta rak-rana nema buducnosti u fudbalu na nasim prostorima kako na klupskom nivou tako i na reprezentativnom.

E da, jednoga sam zaboravio - Šime Vrsaljko prešao u Genovu ovog ljeta za 4 milijuna eura. Dečko koji je jako obećavao i igrao odlično u Vahino doba. Onda je imao 18, a do danas se totalno srozao - u Dinamu ništa, bio je ispao iz reprezentacije i Mamić ga svejedno proda za odlične novce!
Sad u Genovi igra i danas je igro u prvom sastavu reprezentacije protiv Belgije - poraz 1:2 uz očajnu igru!  

Inače, HNL nikad nije bio ovako izjednačen. Rijeka je privatizirana - talijanski magnat Volpi je kupio i ulaže pomalo već godinu dana, ali rezultat se već vidi. Igraju Europsku ligu, u prvenstvu imaju jedan poraz i to od Dinama. Zanimljivo da je upravo Dinamo pustio nekoliko igrača u Rijeku koji su prava pojačanja za njih. Vjerojatno jer i Dinamu treba jača liga, a ti igrači možda nemaju privatan ugovor s Mamićem pa zato nisu dobili pravu priliku.

Gusto je u vrhu. Hajduk ne igra loše s djecom - igraju juniori plus neki jeftini stranci. Vodi ih Igor Tudor i zasad izvlači maksimum od ekipe koja igra dobro, ali nije dovoljno efikasna.

U 4 boda su 4 ekipe: Dinamo, Hajduk, Rijeka i Lokomotiva.

Split je stabilna ekipa već 3-4 godine. U privatnim je rukama. Igrali su i Europu, ispali tijesno od Fulhama prije dvije sezone. Nešto su lošije startali ove sezone, ali su zabilježili jedan veliki transfer: Ante Rebić, 21- godišnji mladi reprezentativac, ima i jedan nastup za A reprezentaciju u kojem je zabio gol.
Prodan je Fiorentini za 7 milijuna eura! Inače, Mamić je nudio Splitu 5 milijuna i ovi glatko odbili!

Financijski su stabilniji od Hajduka kojeg drže navijači i Grad Split i ne žele ga prodati nikome iako funkcioniraju na rubu egzistencije. Zadnje što je odlučeno da se takvom projektu daje šansa još dvije godine, a onda - prodaja! Grad više ni ne smije davati novac samo tako, ali kao 30%-tni vlasnik može pomoći donekle, ali ni blizu ko prije. Srezali su plaće maksimalno. Igraju djeca za siću, a moraju nešto prodat da bi preživili! Doslovno!

I tako, ove sezone je stvarno zanimljivo iako će teško Dinamo ispustit naslov, gotovo nemoguće.
Rijeka neće moći na dva kolosijeka, Hajduk ne može izdržat s klincima, a Lokomotiva je zapravo Dinamo II. Suci Dinamu ne trebaju, ali ako zatreba, zna se...

Najgore stoji Osijek. Imaju dobru omladinsku školu, ali odlaze igrači jedan po jedan u Dinamo, Rijeku, Hajduk ili Split, najviše u Rijeku u zadnje vrijeme. Nemaju novaca za račune. Igrače prodaju za siću ili odlaze besplatno zbog dugovanja.

Istra je privatizirana od Rusa, čak su plasirali Hrvoja Milića u Rostov gdje zasada igra standardno. I on je vjerojatno ostvario transfer kroz reprezentaciju za koju ima 3 nastupa.
Ali, Istra je ekipa za sredinu tablice.

Ključ je u Ligi 10 gdje je gušća kvaliteta za razliku od smiješne Lige 16 koju je propagirao Štimac kao predsjednik Udruge prvoligaša. Ali privatizacija klubova donosi stabilnost i ima nekog reda. Ulažu se određena sredstva i nakon nekog vremena vidi se velika razlika.

Dobro je da su dozvolili privatizaciju ipak kad se ulaze treba ocekivati neke rezultate a naravno sa time se podize i kvalitet lige.

Moje saucesce Hrvatima uz poruku : otjerajte Štimca

Mislim da broji zadnje dane iako ne vjerujem da će ga smijenit prije dodatnih kvalifikacija mada bi to sigurno bio pozitivan šok.

Pazi dvije oprečne izjave. Nakon utakmice Srbija - Hrvatska, Štimac izjavljuje da su svjesno prepustili inicijativu Srbima što veze nema sa zdravim razumom ni s događanjima na terenu.
Obrana je bila pod konstantnim pritiskom i pravo je čudo da je toliko izdržala. Uostalom, svi smo vidjeli što se događalo na terenu. Šta on misli da su ljudi idioti pa ne vide dobro?!

A jučer daje izjavu nakon poraza od Belgije kako su se suprotstavili ekipi koja ne želi igrat prema naprijed, kako su dominirali, zaslužili barem bod i kako to mogu samo hrabri dečki???!!! Prestrašno!
Ono što je Belgija jučer igrala može se nazvat prepuštanjem inicijative domaćinu koji ima jalovu inicijativu, spori protok lopte, nedostatak trke bez lopte i koji nije u stanju ispratit njihovu kontru. Zabili su dvije prelagano dozvoljene kontre.

Prvi gol obavezno pogledat - upravo taj gol oslikava realno stanje u hrvatskom nogometu i svu nemoć i sterilnost koja traje već godinama.
Takve golove prima Dinamo u europskim natjecanjima, a ta bolest prešla je očito i na reprezentaciju.

Iako smo majstori dodatnih kvalifikacija (prolaz 3/3), mislim da neće dobro završiti osim ako budemo igrali protiv Islanda što se može dogodit budući da smo nositelji u ždrijebu. Iako ostale ekipe su sve dobre i trenutno u boljem stanju od nas. Rješenje bi moglo biti - smijenit Štimca i uzdrmat ekipu!

I Srbija da je imala boljeg izbornika i da su otpočetka igrali Matić, Ljajić, Subotić, itd., bilo bi barem neizvjesno.

Imam par kanala pa koliko toliko pratim kao prvo BH pa onda i Hr,Sr,Cg itd
gledao sam tekmu Hr-Sr i Sr-Hr i te dvije utakmice bi usporedio sa bosanskom ligom,jedva sam cekao da se utakmica zavrsi.
gledao sam i sinoc tekmu s Belgijom,ono je zivi ocaj,Hr nikad gore nije igrala,ali ja mislim da se kod vas dogadja ono sto se kod nas desavalo prije par i vise godina.Dovodjeni su kojekakvi duduci u reprezentaciju,nebi li bili prodavani u kojekakve strane klubove,a Ibrahimovicu su trazili 30 000€ jer je bio "ne perspektivan" ,e to kod vas radi Mamic i kompanija.
Volio bi da prodjete kvalifikacije ali s vakom igrom ili bolje reci ne igrom tesko.

Jedno je kad guraš u reprezentaciju nekog ko je stvarno perspektivan, ko može odigrat na visokoj razini bez obzira na godine, nekog od kog se očekuje da će postati budućnost reprezentacije. Usput mu se diže i cijena, naravno.
Nisu sporni, svojevremeno Eduardo, Ćorluka, Modrić, Mandžukić, danas Kovačić.

Ali kad izbornik u drugoj utakmici kvalifikacija na najtežem gostovanju u prvi sastav gurne potpuno nepoznato ime, to već prelazi sve granice. Radi se o utakmici Belgija-Hrvatska u Bruxellesu. Na zadnjem veznom igrao je tada 18-godišnji Josip Radošević, onda igrač Hajduka, danas Napolija.
Kad smo čuli vijest da on igra u prvom sastavu, mislilo smo da je neka zajebancija.
Mnogi nisu ni čuli za njega, za kog taj igra?! Na prvu bi pomislio da je to možda neki pjevač, glumac - neka nova nada ili instant zvijezda.
Nije dečko loše odigrao, mada je sukrivac za pogodak, ali se radi o preočitom forsiranju premladog igrača kojeg bi Hajduk mogao prodati i nešto zaradit da bi preživio. Nakon toga, potpisao je za Napoli za 2 milijuna eura. Do danas mu je to jedini nastup u reprezentaciji.

Drugi primjer je forsiranje Sammira, sada već propalog. Taj slučaj sam detaljnije opisao na prvoj stranici.

Da ne spominjemo šaranje provjerenih igrača na krivim pozicijama. U klubu odlično igra Rakitić, kapetan Seville i njihov trenutno glavni igrač, a u reprezentaciji nikako da odigra nešto. Razlog - uvijek kriva pozicija.
Kovačića se forsira na zadnjem veznom, a on je puno opasniji po protivnički gol nego što razbija igru protivnika. Nema dovoljno slobode pored Modrića koji ispada da igra sam, ali to tako ne ide.

Uglavnom, u reprezentaciji može izgleda igrat bilo tko ako ima dobru vezu makar samo jednu utakmicu samo da ga se proda. Rezultat pati, a gubi se veliki novac ako se propusti veliko natjecanje. Svakako se izgubio taj balans.

Da skratim pricu to je odprilike ono sta sam ja htio reci a ti me mozda nisi dobro skonto ili jesi
Ista ta situacija je bila kod nas,mito i korupcija,kojekakvih likova u repci zaigra jednom i vise nikad,samo da bi se prodao.

Ma shvatio sam.

BiH igra puno ljepše i atraktivnije od Hr. Srbija će bit ozbiljna reprezentacija u idućim kvalifikacijama. Kvalitetu ima, samo trebaju igrat najbolji i treba to još malo posložit. Čak i u ovom trenutku izgleda bolje od Hrvatske.
Da sad počinju kvalifikacije, ne bi bilo dobro za Hr. Srbija se digla zadnjih par utakmica, mislim da će se sigurno i atmosfera popravit i da će idući ciklus startat odlično.

Jednostavno, mora se znat idealnih 11. Naravno, da će bit promjena ovisno o formi, ozljedama i kartonima, ali mora se znat tko igra koju poziciju i zašto je netko u prednosti. Previše je bilo eksperimentiranja i kod Hrvata i kod Srba u ovim kvalifikacijama. Kod BiH se zna prvih 11, mada i nemaju neku širinu, odličnih 11-12 igrača i to je to.

Da su Srbi i Hrvati imali nekog drugog izbornika, bilo bi puno zanimljivije i kvalitetnije i ne bi bilo toliko osciliranja.

Nije bas sve tako sto se tice prvih 11.Napad je bio standardan ali ostalo manje vise.Pogotovo u odbrani gdje se par igraca rotiralo,svi osim Sphe i naravno generala Begovica.
Sto se tice sirine upravu si mada...to se polako mijenja,tacnije pocelo se mijenjati ne tako davno kad su se promjenile neke stvari ili ti neki ljudi u savezu.Potencijali koji igraju vani poceli su dobivati pozive dok su prije naravno birali druge repke jer ih kao niko nije primjecivao.Od tada,tu su Bicakcic,Zukanovic,braca Hajrivic,pa mozda i Kolasinac uskoro...Ima tu jos zanimljivih imena ali butno je da se pocelo i to pratiti sto nije bio slucaj.
Ipak,jedan od najzasluznijih je cojk sa mog avatara,mozda i najzasluzniji...Nije ziva reklama,nije maskota i onaj sto se voli kurciti i skakati po medijima,jednostavo covjek je trener kojeg svi igraci postuju i cijene,mnogima je bio uzor i razumije se itekako u ovaj sport.Hvala mu za sve.

Sto se tice Srbije i Hrvatske,sa onakvim igrackim kadrovima,prava je steta za rezultate,cudno...Mada,kai sto jazete vecina,neke vise sile,pogresni ljudi u stolicama...znamo kako je i sami.Ubjedjen sam da ce Hrvatska kriz baraz do Brazila ko god da im dodje dok Srbija,uz neke nove ljude na celu,i s onakvim igracima ponovo moze biti top ekipa vec sljedece kvalifikacije.

E ovo je da covek umre od smeha! Pa jel uopste ima neko mozga u vrhovnim institucijama u ovim debilnim drzavama?

Tragikomedija: Ova odluka je presedan u hrvatskom nogometu!


Nedavno nasilje u Rijeci prelilo je čašu strpljenja odgovornih osoba u hrvatskom nogometu. Aktivirana je već ranije donešena odluka o zabrani gostovanja. 
Teško će hrvatski klubovi upustiti se u avanturu organiziranja gostovanja za vlastite navijače i preuzimanja odgovornosti za sve njihove grijehe. Potpuna zabrana gostovanja bila je ranije na snazi u Grčkoj, gdje su poduzeli drastičnu mjeru zbog konstantnog navijačkog nasilja. 


Iako se treba podržati svaka mjera koja bi dovela do prestanka navijačkog nasilja, ova odluka otvara mogući apsurd i novu opasnost. Gostujuće tribine će biti zatvorene, a neće biti jednostavno zabraniti gostujućim navijačima da kupe ulaznice za domaću tribinu. 


Tko vam može zabraniti da sjednete u automobil i primjerice iz Zagreba otputujete na izlet u Zadar i kupite ulaznice za domaću tribinu ili recimo da s obitelji iz Splita odete posjetiti rodbinu u Zagreb, pa svratite na Maksimir. Samo, morat ćete biti tihi i neupadljivi na tribini, ali to je jedna sasvim druga priča u tragikomediji hrvatskog nogometa. 




Odluka Nacionalnog odbora za borbu protiv nasilja u sportu
Na osnovu odluka Nacionalnog odbora za borbu protiv nasilja u sportu sa sjednice održane 30.09.2013. godine koje su obvezujuće za nogometnu organizaciju, mjere koje poduzima MUP RH kao i Akcijski plan HNS-a koji je donio Izvršni odbor HNS-a, HNS je izvijestio klubove, delegate i suce o mjerama koje se moraju poduzeti na utakmicama domaćeg prvenstva i Hrvatskog nogometnog kupa do kraja natjecateljske godine 2013./2014.: 


1.- Aktivira se odluka Izvršnog odbora HNS-a točke 2 akcijskog plana o zabrani gostujućih navijača i tribine za gostujuće navijače na utakmicama hrvatske lige i Hrvatskog nogometnog kupa do kraja natjecateljske godine 2013/2014. 


2.- Sukladno zaključcima Nacionalnog odbora za borbu protiv nasilja i preporukama MUP-a RH ova odluka se neće odnositi na one klubove koji će preuzeti potpunu odgovornost za organizaciju dolaska svojih navijača na gostujuću utakmicu sukladno čl 14. i 15 Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima . 


3.- Potpuna odgovornost za organizaciju navijača na odlazak na gostujuću utakmicu postoji ako sadrži sljedeće elemente : 


- sudjelovanje kluba i pomoć kluba u organizaciji putovanja na gostujuću utakmicu svojih navijača i prikupljanje podataka o prijevozu radi sigurnog dolaska u grad domaćin gostujuće utakmice 


-organiziranje distribucije ulaznica na način da će se prikupiti osobni podaci navijača koji će moći kupiti ulaznice sustavom 'vouchera' ili popisa navijača koji moraju sadržavati sljedeće podatke; 


- ime i prezime osobe 


- broj osobne iskaznice 


- popis gostujućih navijača sa traženim podacima mora se dostaviti klubu domaćinu 24 sata prije početka utakmice i mora biti unutar broja tzv. sigurnog kapaciteta navijačke tribine koji je potvrđen licencom kluba i stadiona za natjecateljsku godinu 2013/2014 i potvrđen od strane MUP-a RH. 


4.- Klub domaćin će omogućiti kupnju ulaznica samo za one gostujuće navijače koji posjeduju voucher izdan od strane gostujućeg kluba ili se nalaze na popisu dostavljenom od strane gostujućeg kluba, te se drugim gostujućim navijačima neće prodavati ulaznice. 


Pod gostujućim navijačima se podrazumijevaju svi gledatelji koji podržavaju gostujući klub. 


U slučaju da ovakva vrsta organizacije dolaska gostujućeg kluba i navijača gostujućeg kluba nije primjenjena, klub domaćin utakmice hrvatske lige i Hrvatskog nogometnog kupa 2013/2014 ne smije prodavati ulaznice za gostujuće navijače i nije u obavezi organizirati gostujuću tribinu. 


5.- Do kraja natjecateljske godine zabranjuje se distribucija pića sa dopuštenom količinom alkohola na svim utakmicama hrvatske lige, kao i na preostalim utakmicama Hrvatskog nogometnog kupa godine 2013/2014. 


6.- Ove mjere se primjenjuju odmah, a za provedbu istih zadužuju se svi klubovi lige, sudionici HNK, Povjerenik za natjecanje , Povjerenik za sigurnost, sve službene osobe zadužene za organizaciju utakmica – delegati i suci.

Dinamo je sumnjiv na sve moguce i nemoguce nacine samo je pravo cudo(ili nije)sto do sada nije pokrenuto x postupaka protiv njih.

Hrvatski nogometaš Josip Šimunić tokom odmora u Australiji će donijeti odluku da li će nastaviti karijeru.

Naime, hrvatski mediji pišu kako Šimunić razmišlja o okončanju karijere nakon što se nedavno našao u centru pažnje zato što je plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu proslavio ustaškim pozdravom "Za dom spremni".

Inače, Šimunić je zbog tog pozdrava zaradio suspenziju FIFA-e na deset utakmica u dresu reprezentacije Hrvatske.

Dodaje se kako u Dinamu, za koji igra Šimunić, iščekuju njegovu konačnu odluku, dok pojedini mediji pišu kako uprava Dinama već namjerava dovesti još jednog štopera u svoj sastav, što ide u prilog tome da Šimunić zaista razmišlja o kraju karijere.

Ipak, sve će biti mnogo jasnije u vezi sa karijerom Šimunića 8. januara, kada je zakazano okupljanje nogometaša Dinama prije nastavka sezone.

klix.ba